Kako da pišeš o putovanjima

Danas se putuje više nego ikada, pa i pisanje o putovanjima postaje sve značajnije. O putovanjima pišu i putnici, i turističke agencije i turistički vodiči. Sve je važnije predstaviti i destinaciju i putničko iskustvo, i kroz video i kroz tekstove i kroz storytelling. 

Skoro šest godina pisala sam putopise na svom blogu “Snovi u koferima”, a zatim i na instagramu. Iako su me mnogi prepoznali kao “travel blogerku”, ipak sam se opredelila za pisanje o putovanjima koje je uvek uključivalo lična iskustva, a manje preporuke smeštaja, prevoza i hrane. 

Često govorim kako se može putovati na bezbroj načina, i da se isto tako o putovanjima može pisati na bezbroj načina. Međutim, kada o putovanjima pišu pojedinci, to ne treba da zvuči kao brošura turističke agencije. Zato je važno da usavršimo neke tehnike koje će nam pomoći da što bolje predstavimo i destinaciju i svoje iskustvo. 

Na moje radionice i mentorske programe dolazile su devojke koje pišu o putovanjima: Jovana Kvržić, Lena Stefanović, Tamara Savić – Putujuća kašika, Dijana Kocić… Iako smo na radionici prolazile lekcije i vežbe, podjednako je bilo važno da odredimo po čemu je jedinstvena njihova putnička perspektiva i kako će to preneti na sadržaj koji dele. Da li je to putovanje kao inspiracija (povezivanje putovanja i ličnog razvoja), da li je to gurmansko putovanje sa fokusom na restorane, hranu i specijalitete nacionalnih kuhinja, perspektiva turističkog vodiča koji nam pomaže i oko servisnih informacija ili nešto sasvim drugo? 

Kao i uvek, značajno je da definišeš svoju putničku perspektivu i na koji način želiš da prenosiš svoja iskustva sa putovanja. Najbolje je da za početak u jednoj rečenici definišeš kako putuješ, i da to uvek imaš na umu. Ili da pitaš svoju publiku kako doživljava tvoja putovanja. 

Svi saveti koje delim mogu da se primene na svako pisanje o putovanjima, gde god da putuješ i s kim god da putuješ. 

Izbegavaj fraze

Kada pišemo o putovanjima, posebno postoji rizik da upadnemo u kliše. Opisi evropskih gradova zvuče veoma slično jer se koriste iste fraze za brojne destinacije. Do te mere, da zvuči kao da smo se svi uputili na isto mesto. 

Hajde da na primeru proveriš kako u tekstu funkcionišu fraze i zašto ne treba da ih koristiš. 

Pročitaj ovaj kratak tekst u kome sam namerno izostavila naziv grada. 

________ je gradić iz bajke koji vas neće ostaviti ravnodušnim. Prepustite se čarima grčke kuhinje u nekoj od šarmantnih taverni, izgubite se u kaldrmisanim ulicama starog centra grada ili doživite nezaboravnu avanturu prepuštajući se burnim talasima. Tradicionalno gostoprimljivi Grci uvek će vas dočekati sa osmehom, dok ćete u malim prodavnicama moći da kupite ručno rađene suvenire.

Na koliko gradova može da se primeni ovaj opis? Sigurna sam da na početak ovog pasusa možemo staviti bar desetak grčkih primorskih naselja.

Koje su to fraze koje ne treba da koristiš kada pišeš o putovanjima:

  • Osetiti jedinstvenu atmosferu
  • Doživeti nezaboravnu avanturu
  • Izgubiti se u ulicama
  • Prepustiti se čarima
  • Izaći iz zone komfora
  • Grad/gradić iz bajke 
  • Mesto koje ostavlja bez daha

Zašto ne treba da koristiš ove fraze?

Zato što se previše često koriste za različite destinacije, a zapravo ne govore ništa konkretno o tvom putničkom iskustvu, niti o mestu koje posećuješ. Mnogo toga se opisuje kao nezaboravna avantura, u toliko gradova se možemo izgubiti, prepuštamo se čarima na svakom koraku… Ne možeš dočarati autentičnosti, nekog mesta, ako ponavljaš ono što smo već čuli.

Kako da izbegneš ove fraze? 

Razmisli šta je jedinstveno za mesto koje želiš da predstaviš, po čemu se izdvaja, zašto ti je prijalo, koje mirise, boje i ukuse primećuješ? Zašto bi se rado tamo vratio/vratila? Izbaci ove fraze iz svog teksta i zameni ih celom rečenicom koja će drugim rečima istaći zašto je nešto bilo avantura, bajka ili izlazak iz zone komfora. Zapravo, piši kao da ove fraze ne postoje.

Kako da se uveriš da ti ove fraze nisu potrebne?

Guglaj. Da, baš tako. Svaku od ovih fraza ukucaj u Google pretraživač i videćeš koliko često se koriste i koliko sasvim različitih mesta opisuju. Stižeš do treće stranice pretrage i dalje ih ima? Kako onda da pamtimo tvoj tekst kada je toliko sličnih na internetu?

Da se uveriš kako o putovanjima može da se piše i bez fraza, pročitaj sledeći tekst. Da li ti prenosi više detalja o grčkom turističkom mestu? Da li ti je jasnije po čemu je specifično? 

Kokari je nenametljivo ribarsko selo koji ima sve ono što putnik, turista i avanturista mogu da požele od letovanja. Za avanturiste veoma nemirno more i aktivnosti kao što je windsurfing, za turiste i hedoniste nezaboravnu tradicionalnu kuhinju, za putnike proslave na ulicama koje će vam pomoći da se približite njihovom lokalnom mentalitetu. Međutim, ono što se u Kokariju posebno neguje jeste ručno rađeni nakit, a stari nameštaj iz lokalnih kuća prepoznaćete u svakoj taverni ili prodavnici suvenira. Lokalci su ponosni na svoju tradiciju i žele da je prikažu na sve dostupne načine, govori mi devojka koja pomaže mami u prodavnici garderobe i suvenira. 

Uključi sva čula

Navikli smo da se o putovanjima piše samo iz perspektive čula vida, pa pišemo i guglamo “šta videti” ovde ili onde. Druga čula su potpuno zanemarena, ali našim utiscima sa putovanjima u velikoj meri doprinose i mirisi i ukusi i dodiri i sve ono što čujemo. 

Putovanja i pisanje o putovanjima upravo su posebni po tome što istovremeno podrazumevaju da primećujemo detalje, posmatramo i osluškujemo, ali ipak pišemo o svojoj ličnoj perspektivi.

Pokušaj da zabeležiš sve ukuse jednog putovanja. Sigurna sam da ima i specifičnih mirisa. Neki gradovi su nam posebno zanimljivi zbog muzike, kao Lisabon zbog fada ili Sevilja zbog flamenka. Međutim, čak i kada ne postoje konkretni muzikčki tradicionalni pravci, svi gradovi imaju prepoznatljivi ritam. 

Na letovanju u Kotoru primetila sam koliko je muzika značajni deo šarma ovog primorskog grada. O tome sam pisala u ovom tekstu iz putopisnog serijala “Zapisi iz Boke”. 

Taman kad sam prestala da verujem u ljubav na prvi pogled, desi mi se Kotor. 
Dese mi se njegova jutra i njegove večeri na toploj kaldrmi, strme ulice, i skrivene stepenice. 
Ne poredim ga ni sa jednim drugim gradom koji sam posetila, kao što ne poredim ni ljubavi koje su mi se desile. 
Treba pustiti svaki grad i svaku ljubav da budu ono što jesu, neponovljivi i zavodljivi, na svoj način. 
A Kotor zavodi muzikom. Ona je kombinacija talasa što udaraju o dokove, pesme na ulicama, zvona pravoslavne crkve i otkucaja gradskog časovnika.
To je grad koji ima svoju pesmu (“stalno se sećam, Kotoru vraćam…), ima muzičku školu, ima gradski duvački orkestar od 1842. godine, ima svirače ili pevače na svakom trgu. 
Kotor je zapravo grad i za slušanje i za gledanje, ali najviše za uživanje. A zbog toga sam krenula na ovo putovanje.
I nisam mogla da izaberem bolje mesto!
Uostalom, uvek sam se zaljubljivala u ono što čujem, a ne ono što vidim.
Ima li još zaljubljenih u Kotor?

Piši dnevnik u toku putovanja

Možeš da pišeš dnevnik na plaži, u restoranu, u parku, gde god i kad god poželiš. Možeš da poneseš notes ili da beležiš u telefon. Bilo da se radi o solo putovanju ili putuješ u društvu, lepo je voditi dnevnik iz bar dva razloga. Da sačuvaš uspomene, jer se mnogo toga zaboravi. Drugi razlog je što uvek dobro dođe da na licu mesta zabeležiš ono najupečatljivije što ti se dešava, bez filtera Te beleške će ti služiti kao dragocena osnova i za tekst i za video. 

U toku letovanja na grčkom ostrvu Samos, pisala sam dnevnik čije sam delove objavila u okviru serijala na Instagramu “Dnevnik sa Samosa”.

Pripremi se i improvizuj

Tvoj tekst o putovanju ne treba da imitira Vikipediju. Svako danas može da pronađe na internetu dužinu reke, broj stanovnika, datume istorijskih događaja. Tragaj za lokalnim pričama, tako što ćeš se raspitati za dodatna mesta koja nisu na listi preporuka koje svako može da pronađe na internetu. 

Za neka putovanja potrebna je temeljna priprema, ali ono što, po mom mišljenju, čini lepotu putovanja, jeste ono što otkrijemo na licu mesta, ono što se zove improvizacija. Za dobar tekst o putovanjima potrebno je da se delimično pripremiš, radi nekih istorijskih ili geografskih činjenica, ali isto tako da dodaš i sve ono što otkriješ na licu mesta. 

Napiši i pošalji razglednice

Zašto baš razglednice? Zato što one moraju biti kratke i fokusiraju se na trenutak. Tako ti pomažu da vežbaš jasnoću i konciznost. 

Napiši gde si, s kim si, šta radiš, kako se osećaš, ali nikad ne piši dve iste razglednice. Prilagodi ih osobama kojima ih šalješ. Ako ti je previše komplikovano da pošalješ prave razglednice, onda pošalji digitalne, tako da zvuči baš kao ona papirna kojoj smo se radovali pre ere interneta. 

Eksperimentiši kada pišeš

Meni je oduvek bilo zanimljivo da menjam načine na koje pišem o putovanjima. Tako sam  na instagramu pisala o svojim letovanjima kroz serijale: “Pisma iz Egipta”, “Pisma iz Tunisa”. Tu su i “Zapisi iz Boke” koje sam pomenula, kao crtice sa letovanja u kojima sam delila svoja zapažanja. 

Pisanje o putovanjima postalo mi je zanimljivo kada sam bila na masteru iz književnih studija u Madridu. Imala sam predmet “Putopisna književnost” i “Gradovi u savremenoj književnosti” gde smo izučavali putopise i druga književna dela koja su se na neki način bavila temom putovanja. Tamo sam prvi put izučavala razliku između tekstova koji su napisani u turističke svrhe i tekstova o putovanjima koje pišu putopisci. U Madridu sam promenila perspektivu o putovanjima, stekla mnoga znanja, ali sam i postala hrabrija da gradim svoj stil u pisanju, koji je vremenom postao prepoznatljiv. Mnogo toga što sam tada naučila i danas primenjujem u svojim tekstovima i u svojim edukacijama. 

Putnica čije putopisne knjige, ali i objave na instagramu najradije čitam je Snežana Radojičić, poznata i kao Ciklonomad. Ona putuje oko sveta na bicikli, a o svom dosadašnjem putešestviju napisala je nekoliko knjiga: “Zakotrljaj me oko sveta”, “Nomad”, “Svedočenja o zemljanima”, “Planeta Japan(aca)”. 

Pisanje o putovanjima može da bude uzbudljivo i zabavno, baš kao i samo putovanje. Za kraj, važno mi je da te podsetim kako ne postoji pravi način da se putuje, pa ne postoji ni pravi način da se piše o putovanjima. 

Polaznice mojih radionica i mentorskih programa obično su mi govorile da im je najkorisnije bilo da izbace fraze i da uključe sva čula dok pišu o putovanjima. Šta ti smatraš da je najkorisnije?

Javi mi ako imaš neku konkretnu poteškoću i želiš da je savladaš. Biće mi drago da čujem tvoju putničku perspektivu. 

Podeli ovaj tekst:

Slični tekstovi